Iz moje enigmatske torbe (145)

U Belom Manastiru (narodski zvanom Monoštor, mađ. Pélmonostor) godine 2011, u izdanju Zavoda za baranjsku povjesnicu, objavljena je zanimljiva i neobična knjiga, čiji je autor Stipo Benak, s nadimkom Šemenjata, koji je rođen 1963. godine u Dražu (narodski zvanom Daraž, mađ. Darázs), a danas živi u belomanastirskom prigradskom naselju Branjinom Vrhu (narodski zvanom Brnjevar, mađ. Baranyavár). Knjiga je neobična po tome što ima dva naslova. Na unutrašnjim stranicama, naime, piše da se zove "Baranjski rječnik šokačkog narječja", dok se prema onome što piše na koricama zove "Rječnik baranjskog šokačkog narječja".
A zanimljiva je po tome što na 122 stranice sadrži oko 3.500 rječnički obrađenih riječi karakterističnih za govor baranjskih Šokaca. Počinje glagolom "abat (se)" (trošiti se), a završava također glagolom "žvavoljit", koji ima dva značenja: "dugo žvakati i prebacivati hranu u ustima (lijevo-desno)" i "bezvezno govoriti".
Autor Benak riječi je počeo skupljati ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a glavninu je skupio od kazivača: čobana, kočijaša, kovača, paora, tišljera i dr. Drugi dio doznao je čitajući tematski srodnu literaturu, a treći dio iz starih propovjednih zapisa baranjskih župnika i svećenika.

Pjesnik iz pogrešnog sela

Stipo Benak je u zbornicima za mlade i u radijskim programima objavljivao pjesme, priče, aforizme, epigrame, humoreske i sentence. U knjigama je obradio turcizme, hungarizme te baranjsko šokačko narječje. Do 1991. godine aktivno se bavio enigmatikom, objavljujući križaljke, premetaljke, palindrome i ino u onodobnim glasilima.
Od njegovog imena i prezimena može se sastaviti anagram BANSKI POET, što bi bio odličan sastav kad bi pjesnik bio iz susjednog sela Popovca, koje se još uvijek narodski zove i Ban (mađ. Baranyabán), kako se nekada zvalo. Ovako Stipi Benaku možemo samo predložiti da taj anagram uzme bar za svoj – pseudonim.

Može li se sačuvati  govor baranjskih Šokaca?

Govor baranjskih Šokaca može se podijeliti na starošokački i novošokački. Za prvi je karakteristično da nema glasa "h" te da glagolski infinitivi nemaju završnoga "i" (što se i vidi po spomenutoj prvoj i zadnjoj riječi u rječniku).
U rječnik uglavnom nisu uvrštavane riječi koje su identične u obliku i značenju s onima iz standardnog jezika, nego samo njihova dodatna značenja. Kao primjer navedena je riječ mačka, za koju se kaže da označava višekraku metalnu hvataljku za izvlačenje kabla s dna bunara te zaprežnu kočnicu.
U predgovoru autor kaže da je baranjski šokački divan u nestajanju te da njegov trud neće biti uzaludan ako uspori taj tok ili ako njegov rječnik jednog dana posluži nekome za kakav stručni ili znanstveni rad.

(Objavljeno u "Skandi Feniksu", broj 745, 22. X. 2013)