Vjerujem da primijetite kako rubrika "NAJNOVIJI KOMENTARI" s desne strane povremeno nestaje, pa se onda opet pojavi. Evo objasniću zašto to bude…
Prvo, da probam ukratko pojasniti kako uopšte taj korisni "programerski fabrikat" funkcioniše. Hm, možda će zvučati malčice komplikovano, ali ako vas ovaj moderni svijet automatike i vještačke inteligencije iole interesuje neće biti dosadno pročitati. Naime, na jednom zakupljenom parčetu interneta postavljen je programerski kod koji se svako malo (preciznije, svakih 10 minuta) umjesto mene prijavljuje ovdje na blog-servis i očitava zadnji par desetina poruka. Zatim se na tom parčetu interneta te poruke prikažu, kao što se prikazuju i na svakom sajtu. Međutim, lokacija na kojoj se to prikazuje nije javna, tj. ta adresa nikom nije poznata, tako da to niko ni ne gleda. Pa zašto onda postoji? Iz jednostavnog razloga. Ovdje je napravljena jedna rupa, jedan mali prozor u svijet, koji gleda upravo na tu skrivenu lokaciju. I na taj način vi možete da vidite "najnovije komentare".
Međutim, u zadnje vrijeme nešto se čudno dešava sa ovim blog-servisom. Postavljanje tekstova i uopšte aktivnosti iya scene bloga postaju sve mučnije. Najgore od svega što ovaj moj mini-servis, kojeg sam nazvao "najnoviji komentari", više ne radi. I bojim se da ovaj put njegovog povratka nazad više nema.
sajt ne postoji, tako da niko te poruke i ne vidi. Nego je njihov smisao
Naručio sam je preko interneta od jednog ruskog programera. Radila
Prije svega
Dosta je komplikovana njena izvedba.
. Dosta
doba kada BiH nije imala svoju ekipu koja bi je predstavljala na World Puzzle Championship ulagao sam zaista goleme napore da tu činjenicu promijenim. Golemi trud, golema energija, dani i dani slobodnog vremena, i sve to samo da bi se okupio reprezentativni tim. Gurao sam koliko sam mogao. Pritom sam govorio: "kad dignem ruke od ovoga cijeli projekt će propasti" (zvuči malo prepotentno, ali nisam opterećen time; to sam više shvatao kao da je bilo u opisu radnog mjesta). Ne znam da li su mi tad vjerovali, ali ne godi mi previše što sam bio u pravu.
Očekivao sam tada da će i drugi potegnuti. Bilo je tu i otežavajućih ispada jednog konfliktnog lika, ali suština priče je bila u tome da ekipa nije imala onog pobjedničkog duha i elana koji se hvata u koštac sa svim preprekama.
Kad sam to shvatio onda više nisam vidio smisla u svemu tome. Naravno, niko nije preuzeo štafetnu palicu i tako se sve okončalo.
I kada vidiš da tvoj trud koji ulažeš za dobrobit drugih (i sebe zajedno s njima) ti drugi ne prepoznaju, onda je valjda prirodno da promijeniš generalnu taktiku.
Razmišljao sam o tome kako da posložim prioritete, pazeći pritom da ne lupam opet glavom kroz zid…
(naredni nastavak je OVDJE)
