Kvaka je u malim tajnama (1)

Zagonetke Grigora Viteza

piše: Miloduh

Prije desetak dana u Gornjim Bogićevcima u Slavoniji obilježena je stota godišnjica rođenja znamenitog hrvatskog pjesnika, dječjeg pisca i prevoditelja Grigora Viteza. Rođen je u susjednom selu Kosovcu 15. veljače 1911. godine, te je ondje u studenom 1966. i pokopan.
 
U Kvizorami (19.2.2011.) u rubrici Urednička riječ o toj godišnjici Boris Nazansky je napisao: „pjesnik koji se svojim stihovnim zagonetkama broji i među najistaknutije hrvatske pjesnike zagonetače“.
  
U predgovoru zbirci Pjesme Grigora Viteza (Riječ, Vinkovci, 1997) priređivačica Hrvojka Mihanović-Salopek piše sljedeće:
„U jedan od omiljenih Vitezovih žanrova možemo uvrstiti oblik dječje zagonetke s kojima započinje u Veselim zamkama, a završava u zbirci Igra se nastavlja. Svoju sklonost žanru enigme Vitez je potvrdio i esejima iz kojih se uočava da je zagonetku smatrao idealnom formom koja prianja uz dječju znatiželju i domišljanje. No njegove zagonetke ne predstavljaju nikad samo gimnastiku mozga, već ih prati i adekvatna, gotovo minuciozna stilizacija kao npr. u primjerima: Bijelac i potkova, Nevidljive ptice, Vijuš i Šuško, Čudan sin, Čudan konj…“

O Grigoru Vitezu i njegovom stvaralaštvu ove će se godine još puno govoriti. Godišnjica rođenja bit će obilježena i drugim manifestacijama, a u studenom ove godine predviđen je i dvodnevni znanstveni skup.
 
Prikupljajući materijale za knjigu „Zagonetaštvo novogradiškog kraja“ istaknuto mjesto predvidio sam upravo ovom velikom pjesniku i zagonetaču. U prepisci s kolegom Nazanskim i Jovanom Nedićem došli smo na ideju da bi za znanstveni skupu bilo dobro pripremiti i temu "Zagonetke Grigora Viteza". Već ranije sam razmišljao da skupim sve njegove zagonetke i predložim organizatorima obilježavanja godišnjice objavljivanje cjelovite zbirke, da sve budu na jednom mjestu.
 
I upravo kad sam to predlagao Nazanskom, on je u svojoj Uredničkoj riječi napisao:
„Vitezova jubilarna godina tek je pred nama, pa bih predložio da se priredi i napokon u jednoj knjizi objavi cjelokupan zagonetački opus Grigora Viteza.“ Sada smo na mi – zagonetači!

Za kraj donosimo nekoliko stihovnih zagonetaka (rješenja na dnu, sitnim slovima, čitati naopako!) omiljenog dječjeg pisca koji je napisao i antologijsku pjesmu Kako je živio Antuntun.
 
ZVONCE
 
Zvonce zvoni,
Zvon se ne čuje,
A svima drago
Što navješćuje.
 
 
ZELEN PLAMEN
 
Zelen plamen na vjetru vijori,
Žari peče, a ne gori.
 
 
ČUN
 
Sa dva vesla čun
Ima crven kljun.
 
 
DIV
 
Stotinu ruku
Stotinu nogu
Ima div
Nikud ne ide
A – živ.
 
(rješenja: ababisiv, avirpok, aktap, ovrd)

108 komentara

  1. Hvala kolegama na podrškama. Prikupljanje i pripremanje materijala za knjigu “Zagonetaštvo novogradškog kraja” će potrajati. Već sada imam tridesetak imena kolega koji su sastavljali i objavljivali različite zagonetka, a koji su s ovog područja bivše općine Nova Gradiška. Uz Grigora Viteza tu su i drugi istaknuti zagonetači: Slavko Peleh, Milan Puškar, Milan Guberović, Franjo Tušek, Antun Jurić, Darko Radojčić,Pero Matijević, Stjepan Bošnjaković, Željko Lebeda, Vjeko Hudolin i drugi.
    U knjizi će biti spomenuti i mnogi drugi zagonetači s prostora bivše države koji su na bilo koji način surađivali s novogradiškim zagonetačima, sudjelovali u natjecanjima i aktivnostima Zagonetačkog društva “MAR” (Rešetari, zajedničke križaljke, objavljivanje zagonetaka u ovdašnjim lokalnim listovima…).

  2. Kao što sam već rekao, meni je u najlepšem sećanju ostao anagramni konkurs “Smotra bratstva i jedinstva, Rešetari”, koji je 1986. organizovalo Zagonetačko društvo “Mar”. Tad sam kao petnaestogodišnjak postigao veliki uspeh (drugo mesto u konkurenciji brojnih vrsnih anagramista), što je umnogome doprinelo da ostanem privržen ovom hobiju. Domaćini manifestacije istakli su se svojim gostoprimstvom, a kasnije me je prijatno iznenadio i urednik “Kviza” Boris Nazanski, koji je stavio veliki naslov “Radisavljević najugodnije iznenađenje” i u tekstu najavio moje buduće enigmatske uspehe.

    Zanimljivo, čak se sećam i trenutka kad sam sastavljao taj anagram “RADITE BAŠ TO, STVARAJTE SVESTRANI MIR!”. Nisam imao ni papir pri ruci, nego sam ispisivao i precrtavao slova na naslovnoj strani lista “Dnevnik”.

  3. I na ovo lijepo prisjećanja quizmastera, njegov uspjeh u Rešetarima, a i sve što je kasnije postigao u enigmatici, ponosni smo i mi zagonetači novogradiškog kraja. Bio je to, vjerujem i za njega, odnosno za Tebe, poštovani kolega, dobar poticaj za bavljenje zagonetkama.

    Ugodno me iznenadilo i prisjećanje “Ere” koji je u svojoj rubrici krajem prošle godine također pohvalno govorio o tom natjecanju i atmosferi. Evo samo dvije rečenice:

    “1. Sjećam se mog veselja kada sam saznao imena učesnika, sve “as do asa” i imena članova žirija.
    2. Prvi put sam se sreo sa Zoranom Radisavljevićem, tada učenikom osnovne škole, koji je u Rešetare došao sa ocem…”

    Prisjetio se Ero i odličnog gulaša koji je kuhan tom prilikom.

    “Gulaš se kuhao u velikim kazanima, a za ručkom je bilo preko 600 učesnika Smotre, pa i naša enigmatska družina. Kuhari su bili pravi majstori, jer se njihovog djela sjećam i danas.”

    Ovo natjecanje i druženje enigmata svakako zaslužuje istaknuto mjesto u knjizi, jer su neki tadašnji “klinci” sada velika enigmatska imena.

    Možda se još netko prisjeti zanimljivih detalja!

  4. Zaboravih dodati: ako netko od kolega, sudionika “Rešetara”, ima koju fotografiju sa tog skupa, ali i druge materijale – kopije tekstova, objavljenih nagradjenih radova i slično, bit ću mu zahvalan. Moja arhiva iz tog vremena potpuno je unistena, pa sada prikupljam sve sto pronadjem.

  5. Emce puno pozdrava iz Slavonije. Nedavno mi je kolega Nedić predlozio da bi se moglo pisati upravo o ovoj temi – zajednickim radovima enigmata. Sjecam se da smo Ti i ja cini mi se 1979. godine dosta dobro suradjivali – ja iz Kičeva Ti iz Niša. Nadam se da imaš sačuvane barem neke radove. Zajednicke radove objavljivao sam i sa Mirom Sekulic, Nedicem, Pelehom, Puškarom, Guberovicem, Lebedom i jos nekim kolegama (neka oproste oni koje sam mozda zaboravio jer pisem po sjecanju!). Dakle, kolega Emce, tema koja bi se mogla obraditi i na ovom blogu!

  6. @miloduh
    Imam gotovo sve radove od 1974. do početka 90-ih. Isečeni, označeni brojem (u nekoliko svezaka je za svaki rad upisano gde je i kad objavljen) i naslagani u nekoliko velikih kutija. Problem je što te kutije nisam gooooodinama otvarao).
    I ja sam objavio popriličan broj zajedničkih radova sa Jovanom Nedićem, Životom Stankovićem, Sašom Čolakovićem, Milanom Pušecom, Stjepanom Bakšajem, Tobom…

  7. Za Novu Gradisku me vezu lijepe uspomene iz tiskare gdje sam stampao HIK (ne sjecam se koliko dugo). Odlazio sam tamo na dogovore o cijeni, prelom…, uvijek je bilo prijateno, svi su bili vrlo susretljivi i profesionalni.

    Na temu zajednickih radova sjetih se bushmana kojeg smo Bilankov, Sharac i ja sastavili na nekom od susreta, objevljen je u Kvizu, mislim da je u sredini bila Gospa od Skrpjela, negdje u mrezi je bila i La Coruna sa tildom iznad N (kombinirana sa drugom rijecju, opet sa tildom ponad N)… potpis je bio HOBISHA. Bilo je josh toga…

  8. Pozdrav i hridu22. Ovo je za mene izuzetno zanimljiv podatak da je u novogradiškoj tiskari tiskan HIK. To sam već zaboravio. Svakako ocekujem od hrida22 da mi, kad uhvati vremena, nešto napiše o tom razdoblju tiskanja HIK-a u Novoj Gradiški, jer će mi i to trebati za knjigu koju pripremam. Mislim da su još neki izdavači enigmatskih listova surađivali s novogradiškom tiskarom, to ću ovih dana provjeriti.

    Zanimljivo je da sam ja u Banja Luci počeo tiskati “MAR” i “Zelene zagonetke”

  9. Lijepi pozdrav milodushni Vjeko, drago mi je ako sam te podsjetio na stogod zanimljivo (slazem se da je svaki detalj vrijedan biljezenja), no bojim se da cu te razocarati kad je rijec o mojim sjecanjima, malo je toga ostalo… Koliko brojeva HIK-a je stampano u NG moze se vidjeti u HIK-u (sigurno negdje postoji komplet), ja se sjecam pejzaza (voznja autobusima, pomozi mi zasto mi je ostalo u sjecanju mjesto Medari, bice da je opet enigmatska veza…), u tiskari je bio krasni covjek, montazer, mislim da je ime Bruno (nadimak Talijan ili sl, neka mi oprosti ako grijeshim)… Mijenjao sam tiskare/stamparije zavisno od cijena, nije bilo lako opstati, pogotovo prvih godina… Mislim da je NG period bio najkvalitetniji kad je rijec o papiru i kvalitetu stampe.

  10. Kolega Nedić mi je obećao pomoć i oko nekih drugih izdanja, pa se nadam, kada bude malo više vremena, da ćemo i iz njegovih primjeraka HIK-a izvući najbitnije podatke. U svakom slučaju dobro je da je list sačuvan.

    Poruka hridu22: Mislim da je Bruno (Talijan) sada u mirovini. Nažalost, tiskara koja je nekada bila poznata po visokoj kvaliteti tiskanja knjiga za mnoge poznate izdavače, sada je u velikim problemima zbog nedostatka posla.

  11. Prvih pet brojeva HIK-a štampano je u Bosanskoj Gradiški. Od 6. broja štampa se u “Graf. pod. ‘M. Gembarovski’ Nova Gradiška”. Broj 12 već je štampan u NIP “Glas” Banjaluka.

    Već u petom broju “Novi član ‘Kluba prijatelja HIK-a’ je Jovan Nedić, mladi enigmata iz Bolmana. Rođen je 1. 1. 1954, a sada je student matematike u Novom Sadu. Njegovo petogodišnje bavljenje enigmatikom je pokazalo zavidne rezultate: objavio je oko 1500 radova u 24 lista kojima može kako sam kaže pribrojiti i ‘Hik’.”

    Čujte i počujte: “mladi enigmata”, a kad je to bilo? Na petom broju uopšte nema datuma pa gledan u četvrti broj: izdan je u martu 1976, a sad je već skoro mart 2011, znači prije 35 godina.

    Hajro, sjećaš li se tih dana?

  12. E Joco,
    naravno da se sjecam… mogao bih o HIK-u satima pricati, od ukusa sirnice na autobusnoj stanici u Bosanskoj Gradisci, do naslova na prvo strani BG Vecernjih Novosti o BL enigmaticarima koji eto voze nekakav biznis, od sprdanja sa idejom do izuzetnih uspjeha u tirazu, uticaju na enigmatsko izdavastvo… HIK je izuzetno vazan dio mog zivota, a i vremena su bila lijepa, da ne govorim o mladosti. No, svako vrijeme i rad ima svoje izazove i ljepotu, evo nas uzivamo u nashim pricama, a nismo vishe tako mladi, vremena su drugacija…

  13. U Medarima sam počeo igrati nogomet upravo kad sam počeo sastavljati prve križaljke (kažu da sam bio perspektivan!). Medari su mjesto u mojoj sadašnjoj općini Dragalić. Kada sam enigmatskim redakcijama slao križaljke i druge zagonetke(nekada su putovale u kovertama), na poleđini sam vjerojatno pisao pošta Medari. Mislim da sam u to vrijeme, sedamdesetih i osamdesetih godina, i sve radove potpisivao punom adresom. Eto, kolega hrid22, to bi mogle biti neke poveznice enigmaike i Medara. Mozda ih ima još…

  14. Bice da je to, bio je enigmatski potpis iz Medara…, a meni ostala slika ceste, niza kuca sa druge strane kanala ili jarka (ovog casa nemam bolje rijeci), uredjenih prilaza i dvorista, sve u nekakvoj liniji, organizirano u ravnici…, sve drugacije od moje Bosne

  15. Bilo bi lijepo jednom napraviti neformalno druzenje nas enigmata u mom vocnjaku: sočne trešnje, višnje, šljive, jabuke, kruške, marelice, nektarine, breskve, dunje, oskoruše, mušmule, dudovi… Onda, šljivovica, kruškovača, jabukovača, pa neka slavonska ENIGMOPEKA.

  16. Slavko, zar ne vidish da se Joco ponadao da je u igri nova rijec, nema mira enciklopedijski duh… ma imam ja te nashe kvacice ali me mrzi sve to podeshavati… a nekad bude i zanimljivih kombinacija (sjecam se e-maila koje sam pisao prijateljici i bila je rijec “sad smo skuceni” ili sl, sa jednom kvakom smo super, sa dvije ne bash tako… eto i mene manijaka, uvijek vidim nesto)

  17. Kod vas je ponoc za koji minut, zar ne… blogogazda ostavio shank otvoren i ostavio gostima na volju… no, nemojte da ja budem kriv sto cete sutra biti pospani… kako se ono radilo kad se hoce rasturiti drustvo, gashenje pa paljenje svjetla…

  18. neka napravi druzenje koje nece biti slucajno, zakaze vrijeme, odredi koji se keks ili meza jede i koje pice pije pa da budemo zajedno, kako se sad moderno kaze virtualno, mogli bi zapoceti i kakvu zajednicku krizaljku/ukrstenicu ili neku drugu zagonetku, igru…

  19. Kada sam pisao reportažu o vrhunskom majstoru slavonskog kulena/kulina Vinku Đuriću iz Vrbove (okitio se mnogim zlatima na Kulenijadama), njegov sedmogodišnji unuk Ivan mi je rekao: Uz dobro svinjsko meso, u kulin se stavljaju sol, ljuta paprika, bijeli luk i jedna “mala tajna”. Tekst sam uvrstio u knjigu reportaža i zapisa u kojima ima još malih tajni, pa sam je po tome i nazvao “Kvaka je u malim tajnama”. A može i Tajna je u malim kvakama!

  20. A ta jadna kvacica i nije neko dobro rjesenje. Mene su nekad davno ovdje cesto pitali sto mi je to na slovu S. I onda ja tu kvacicu izostavim i pisem samo S.
    Ako je Gaj mozda i dobro mislio, rjesenje mu nije bas sjajno.

  21. SVOGA I NEMA

    Čovjeku odgovara kao čovjek,
    Vuku kao vuk,
    Zvonu kao zvono,
    Ćuku kao ćuk,
    jelenu kao jelen,
    gromu kao grom,
    a nikomu na jeziku svom.

    Počeli smo o Grigoru Vitezu, pjesniku i zagonetaču, pa za nastavak druženja, ako bude zainteresiranih, još jedna njegova stihovna zagonetka. Znate li odgonetku?

  22. Kolega GOST_4598, ja sam u međuvremenu imao gosta_1, gosta_2, gosta_3 i gosta_4. Malo smo ljudikali, pa privremeno nisam bio u toku što se ovdje događa.
    Inače, ugodno me iznenadila inicijativa kolege Nedića i napor vrijednog GOST-a na sastavljanju premetaljke/anagrama. I sam ću pokušati nešto ispremetati. Predlažem da pokušamo i s nešto proširenom temom npr. GRIGOR VITEZ PJESNIK I ZAGONETAČ, a može i neka druga verzija. Najbolje anagrame, posvećenu tom velikanu dječjeg pjesništva mogli bismo objaviti u zbirci njegovih zagonetaka, ako uspijem dogovoriti njezino tiskanje.

  23. A ne bi bilo loše ispremetati i nazive Vitezovih antologijskih pjesama “KAKO ŽIVI ANTUNTUN” i “KAD BI DRVEĆE HODALO”. Ako treba ispisat ću još neke nazive najpoznatijih djela. Ovo može biti i lijep doprinos nas zagonetača obilježavanju godišnjice rođenja omiljenog dječjeg pisca. Naravno, očekujem i nove prijedloge kako kroz zagonetke ukazati na njegov bogati stvaralački opus – ne samo zagonetački već i pjesnički i prevodilački.

  24. pozdravljam ovo lijepo drustvo!
    nazalost, juce nisam bio u prilici da se javim, imao sam nekih vecih problema s racunarom. ali sad je opet sve u redu.
    drago mi je da mogu citati ove komentare, kad vec ne mogu da ih cujem uzivo, ali vjerujem da ce biti prilike i za to.

  25. Moj prvi pokušaj premetanja antologijske Vitezove pjesme

    KUNO, TUŽAN TIKVAN! “Kako živi Antuntun”

    Guske sijenom hrani
    snijegom soli ovce.
    A nasadi kvočku
    Da mu leže novce.

    (šesta strofa Vitezove pjesme “Kako živi Antuntun”)

  26. Evo još naziva glavnih izdanja (knjiga) Grigora Viteza

    NAORUŽANE RUŽE
    VESELE ZAMKE
    PREPELICA
    POVJERENJE ŽIVOTU
    VUK I SEDAM KOZLIĆA
    KAO LIŠĆE I TRAVA
    PIJETLOVA SUZICA
    IZBOR PJESAMA
    IZA BRDA PLAVA
    STO VUKOVA
    HVATAJTE LOPOVA
    ZEKINA KUĆA
    BAJKA O GLINENOJ PTICI
    GDJE PRIČE RASTU
    OGLEDALCE
    IGRA SE NASTAVLJA
    ČUDNA ŠKOLA
    NEPOSLUŠNE STVARI
    IZABRANE PJESME I ZAGONETKE

    Ovo je možda i prigoda da pojedine anagramirane naslove knjiga objavite i u medijima u kojima surađujete. Dobra podloga i za tematsku križaljku ili neke druge zagonetke. Vremena je dosta, cijela godina je u znaku obilježavanja stote godišnjice rođenja Grigora Viteza.
    Nadam se da će se i sve najbolje zagonetke objavljene na ovom blogu naći u jednom tiskanom izdanju.

  27. Ne smijemo zaboraviti ni križaljkaše. Ne znam kako će ovaj sastav izgledati u komentaru pa ću napomenuti da je u pitanju križaljčica 6 x 5 u kojoj je ukršteno ime i prezime GRIGOR VITEZ!

    a d V e r b
    G R I G O R
    r a T i l a
    a g E n a t
    m a Z a t i

    Sve riječi su poznate, a oblik agenat (agent!) zabilježen je u Klaićevom “Rječniku stranih riječi”, a u Rečniku SANU postoje i tri potvrde iz književnih djela.

  28. Ako neko nije pročitao pjesmu “Kako živi Antuntun” ili ako je zaboravio kako ona glasi, evo prilike da se ona (ponovo) pročita:

    KAKO ŽIVI ANTUNTUN

    U desetom selu
    Živi Antuntun.
    U njega je malko
    Neobičan um.

    On posao svaki
    Na svoj način radi:
    Jaja za leženje
    On u vrtu sadi.

    Kad se jako smrači,
    On mrak grabi loncem.
    Razlupano jaje
    On zašiva koncem.

    Da l’ je jelo slano,
    On to uhom sluša.
    A ribu da pjeva
    Naučiti kuša.

    Na livadu tjera
    Bicikl da pase.
    Da mu miše lovi,
    On zatvori prase.

    Guske sijenom hrani,
    Snijegom soli ovce.
    A nasadi kvočku
    Da mu leže novce.

    Kad kroz žito ide
    On sjeda u čun.
    Sasvim na svoj način
    Živi Antutun.

    GRIGOR VITEZ

  29. Neki dan sastavio sam pet malih križaljki na lik 6×5 bez crnih polja, s istom početnom postavkom – GRIGOR VITEZ. Baš sam ih danas tražio, ali moguće je da su neplaniorano iz mog stvaralačkog nereda na stolu završile u košu.
    Hvala kolegi Nediću što se i on sjetio i ove mogućnosti.
    Mislim da je jedna počinjala s NGVANA, zatim ZAVADA, pa ODVALA…
    Možda bismo mogli zajednički vidjeti koliko se može sastaviti takvih kombinacija.

  30. Dosadašnje druženje i sudjelovanje kolega vrhunskih anagramista u ovoj spontanoj igri garancija je da će sigurno biti još pravih bisera posvećenih Grigoru Vitezu. Nadam se da će nam se, kad stignu, priključiti još neke kolege enigmati svojim radovima.

  31. Ima i jedan igrokaz koji zavrsava ovako:

    “IRMA: (…) koji se VITEZ borio perom?
    MISO: Onaj koji je napisao STOTINU VUKOVA.
    IRMA: Ovo ti je bas dobro. Najprije jedan VUK, a sada STO VUKOVA.
    MISO: Grigor Vitez je napisao STOTINU VUKOVA, a ne STO VUKOVA.
    IRMA: Grigor Vitez je napisao STO VUKOVA, a ne STOTINU VUKOVA.
    MISO I IRMA: Mama, mama, sta je napisao Grigor Vitez?
    MAMA: Grigor Vitez je napisao IGRA SE NASTAVLJA. Dakako, bez prepirke.”

    Igrokaz je nagradjen 1. nagradom, a objavljen je u sijecnju 1990. godine.

    Irma danas radi kao uciteljica!

  32. Još malo o Grigoru Vitezu
    U njegovu čast Savez društava „Naša djeca“ Hrvatske ustanovilo je 1967. godine Nagradu “Grigor Vitez” koja se svake godine dodjeljuje za dječju knjigu u Hrvatskoj. Nagrađuju se književni tekst i ilustracije. Nagrada je novčana, a uz to dobitnici dobivaju diplomu i kip “Pticu” (djelo kiparice KSENIJE KANTOCI).
    Nagradu za 2009. godinu dobili su NADA MIHELČIĆ za tekst u knjizi ZELENI PAS i
    TOMISLAV TORJANAC za ilustracije u slikovnici KAKO ŽIVI ANTUNTUN.
    Dakle, NAGRADA GRIGOR VITEZ, spomenuti autori i njihova djela, također mogu biti predmet anagramiranja.

  33. Emce, spremit cu lik s NAORUŽANIM RUŽAMA, kao i sve druge radove o ovoj temi na ovom blogu.

    Pronasao sam i moje temaske križaljčice na lik 6×5. Ima ih još!

    U T V A R E Z A V A D E O D V A G A
    G R I G O R G R I G O R G R I G O R
    LJU T I N A L A T O N A R A T A R I
    I P E R I T O P E R A T U M E T A K
    K A Z A N A B I Z A R O B A Z A N A

  34. U knjizi pjesama i zagonetaka Grigora Viteza “Kad bi drveće hodalo” (Mladost, Zagreb, 1973.) piše da su njegove pjesme prevedene i objavljene na petnaestak jeizka izvan tadašnje države. U bilješci o piscu sam našao i ovo:
    “Objavljena su i ova izdanja njegovih izabranih pjesama za djecu: Jednog jutra u gaju (u Beogradu), “Izbor pjesama” (u Sarajevu), “Iza brda plava” (u Zagrebu), “Beli lev” (“Bijeli lav”, u Ljubljani), “Pesna na čučuligata” (“Ševina pjesma”, u Skopju) i “Zamarja e shelques” (“Svirala od vrbe”, u Prištini).

Komentariši