Magični kvadrat 10×10

Kvizorama ima čast, poštovani moji enigmatičari, predstaviti vam u ovome broju na svojoj dvanaestoj stranici čarobni kvadrat 10×10 autora Antuna Cvitkovića. Meni pak pripada čast o njegovome dostignuću napisati ovdje nekoliko riječi.

U jednom od predgovornih tekstova svoje knjige Enigmatski magični kvadrati (Beograd, 1999) srpski zagonetač Miroslav Lazarević spominje pet do tada (i do sada) poznatih pokušaja da se sastavi slovni kvadrat 10×10. Njihovi su autori Anton Ferderber (Novi list, Zagreb, 1941; ponovljen u Čvor razbibrizi, Bjelovar, 1972), Boris Babič (2; Novosti enigma, Beograd, 1985. i 1987), Boris Nazansky (Zagonetačko-enigmatski bilten, Zagreb, 1987) i Života Stanković (Zagonetka, Zvornik, 1996). Svaki od tih kvadrata sadrži po nekoliko (najmanje tri do četiri) nategnutih, nepotvrđenih ili u najmanju ruku tek potencijalnih riječi ili sintagma, pa su stoga u enigmatskim bibliografijama i registrirani samo kao (više ili manje uspjeli) pokušaji. Pritom je onaj moj iz 1987. godine zapravo bio reakcija na Babičev objavljen iste godine, koji je uredništvo časopisa Novosti enigma preuzetno nazvalo "još jednim blistavim trenutkom u našoj, i ne samo našoj enigmatici". Smatrao sam, naime, da određene produktivne sheme, uz dobro poznavanje jezika, a – dodao bih – i unatoč ondašnjem hendikepu nepostojanja međumrežja, odnosno interneta, mogu bez puno dodatnih napora dati pokušaje uspjelije od ovog i svih dotašanjih, ali u konačnici ipak – samo pokušaje.

Tako je i taj moj kvadrat 10×10 s riječima i sintagmama SAMONAMENA, ANIMALIZAM, MILADINOVO, OMANJI SITAR, NADIZATELJI, ALISA MARIĆ, MINITALJIVA, EZOTERIČAN, NAVALJIVATI, AMORIĆANIN do danas ostao pokušaj sa samo četiri više ili manje sporna pojma (pod 1, 4, 5 i 7), ali kvadrat koji se uz odgovarajuće precizne opiske mogao lako odgonetnuti čak i bez uobičajene pomoći slogovlja.

Antun Cvitković otvara novo poglavlje. Svi uvršteni pojmovi, sve riječi i sve sintagme u njemu – potvrđeni su! Nadnaslov Koračić do savršenstva odnosi se na sintagmu POČELA VODE. I ona je, naime, potvrđena, ali u jednini, kao jedan od praelemenata (voda, vatra, zemlja i zrak) i stoga kao takva ne može imati množinu, odnosno u množini mora biti opisana kao – vodik i kisik. Ako je to presudan nedostatak, i Cvitkovićev doista uspio kvadrat 10×10 ostat će samo pokušajem. Sam se ne usuđujem definitivno presuditi, ali moje mišljenje može se sažeti ovako: od ovoga trenutka imamo prvi ispravni hrvatski magični kvadrat (iliti čarobnu četvorinu) 10×10.

Autoru, dakako, valja čestitati. Ali, nije on samo sastavio nešto što se doista može nazvati vrhunskim dometom, već je dao i posve izglednu strukturu za nalaženje novih, možda i boljih inačica kvadrata 10×10, onih uz čije objavljivanje neće biti potrebni koračići u nad-naslovima. Učinio je korak naprijed i zapisao se (još jednom, jer imao je velikih dometa i ranije, osobito među kvadratima 8×8 i pananagramkama!) važnom odrednicom u povijest hrvatskoga zagonetaštva.

A evo i tog magično-čarobnog kvadrata: 

I od mene čestitke uvaženom kolegi Cvitkoviću za ovo vrhunsko dostignuće!