beats by dre cheap

Jože Stabej


piše: Štefan Markovič, Mengeš (Slovenija)



Jože Stabej (na slici), starosta slovenačkih enigmata, urednik, te prevodilac sa mnogih jezika i koncertni pjevač, u augustu 2012. napunio je osamdeset godina života. Rođen 1932. u Mariboru, na lijevom brijegu rijeke Drave proveo je prvih devet godina svoga života. Tu je ostao do dolaska njemačkih okupacionih snaga, jer je 1941. sva familija preseljena u Srbiju. Tokom rata su se selili u Zemun i kasnije u Zagreb, gdje su živjeli do kraja rata. Sljedeće tri godine je proveo u rodnom Mariboru, nakon čega je slijedilo preseljenje u Ljubljanu. U Ljubljani maturira u klasičnoj gimnaziji, te nastavlja studije na Filozofskom fakultetu (isto u Ljubljani), na odjelu za svjetsku književnost i literarnu teoriju. Jedan od profesora je bio poznati slovenački literarni istoričar Anton Ocvirk (1907-1980), koji od njih traži znanje francuskog jezika. Već sutradan je Jože počeo sa učenjem francuskog jezika. Diplomira 1960. godine, iste godine diplomira i na Akademiji za glazbu na odjelu za opernu igru. Te godine se i oženio sa suprugom Mojcom (slavistkinja), sa kojom ima dvoje djece - sina Marka (slavist, profesor na Filozofskom fakultetu) i kći Veroniku (anglistica, inače radi u diplomaciji – veleposlanica u Francuskoj, ranije u Kanadi). Jože danas živi u Hruševom, u blizini Polhovog Gradca.

Enigmatika, bilo sastavljanje, bilo rješavanje, je za njega igra, darežljiva užitkom, te joj ostaje veran sav svoj život. Ljubav za enigmatiku usadila mu je majka, te je prvi rad objavio kao devetogodišnjak. Kaže da je enigmatika počela vrlo rano u istoriji čovječanstva, kada se čovek upitao zašto grmljavina, zašto se nešto desilo, a nešto nije. Zavodljiva poenta enigme je u tome da čovjeka suprotstavlja sa nečim nepoznatim, sa nečim što (još) ne zna, ali će zasigurno (vrlo brzo) saznati. Odatle izvire dobra mjera uživanja prilikom sastavljanja slova i riječi, s čime si mnogi razgibavaju moždane vijuge. Stoga mora biti zagonetka, enigma rješiva, da bude vrijedna svoga imena.

Impozantan je broj njegovih radova - preko 1000 klasičnih križaljki i preko 4000 ostalih zagonetki. Njegove križaljke važe kao pojam vrhunske enigmatike i uživanja za rješavače. Tako subotnja križaljka koju potpisuje u dnevniku Delo, za mnoge rješavače ima i poseban status, i naziv – stabejka. U njegovim radovima je ugrađeno sve ono što, po njegovom mišljenju, stvara vrhunski užitak u enigmatici – ljepota riječi dopunjena sa ljepotom i dosjetljivošću opisa, bez ponavljanja. Samo na taj način popunjavanje praznih kvadratića pruža prijatne ugođaje, koji lako prelaze u slatku opsesiju.

Prvi rad je objavio 1949. godine u zagrebačkoj novini Problem sa pseudonimom Jozo. U Sloveniji u to vrijeme nije bilo novina u kojima bi bilo moguće objavljivati enigmatske radove. Kasnije je sarađivao sa mnogim listovima, kao sastavljač i saradnik/urednik. Tako je u slovenačku enigmatiku uveo čitav broj različitih križaljki, koje i danas tvore jedro dobre enigmatike (talijanska, skrivena, iz sredine, ...).

U svom enigmatskom opusu zabilježio je i dvije godine kao urednik prvog slovenačkog enigmatskog lista "Kaj veš, kaj znaš", kasnije KIH, gdje je i dandanas stalni saradnik, koji ima i redovnu rubriku. Sudjelovao je i na današnjem Radiju i Televiziji Slovenija kao osnivač kvizova, pri čemu je najpoznatiji kviz Križ Kraž sa Mišom Molk. U nekim kvizovima je bio i voditelj. Povremeno je sudjelovao i na turnirima u igranju Križemkražma (kvizovke). Takođe je izdao i par knjiga zagonetki. Jože Stabej je bio i član ekipe Slovenije na prvom Svjetskom prvenstvu u enigmatici 1992. godine u New Yorku.

Osnovna djelatnost Jože Stabeja je svakako prevođenje. U svom opusu ima prevode preko 150 knjiga ne samo beletristike, nego i znanstvenih radova sa širokim spektrom djelatnosti. Tako je za svoj rad dobio i najveće slovenačko priznanje za prevodioca, Sovretovu nagradu 1986. godine. To priznanje je dobio za prevod romansirane trilogije Williama Goldinga "Obredi ob prehodu" (slovenački naziv za "To the Ends of Earth"). Jože Stabej nije prevodio samo sa engleskog, nego i sa francuskog, talijanskog, ruskog i njemačkog jezika. Prevodio je i sa jezika na teritoriju nekadašnje države. Jedan od njegovih prvih prevoda je bila zbirka kratke proze Ive Andrića "Putevi, obrazi, pokrajine" u ranim šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Tako je prevodio i dobitnike Nobelove nagrade za književnost (Nadine Gordimer, J.M. Coetzer, Ivo Andrić, Toni Morison, Samuel Beckett), kao i ostale priznate pisce (Teodor Dreiser, Fulvio Tomizza, Sinclair Lewis, Louis Adamič,...), ali i literaturu različitih žanrova (Victoria Holt, Karl May, Agatha Christie, Mary Higgins Clark, Jules Verne, ...). Prilikom jubileja je bio predstavljen na Radiju Slovenija, gde je rekao da mu je Toni Morisson »njegova avtorica« radi bogatstva svog jezika.

Njegov rad nije ostao samo na prevođenju. Radio je kao urednik Jane, Slovenskog Almanaha, Radar, Almanaha, Mladike, revije Borec. Najmanje se zna o njegovom radu kao opernog pjevača. Počeo je kao basista u Ljubljanskoj operi, kasnije je bio poznat prvenstveno kao koncertni pjevač. Nastupao je po nekadašnjim republikama bivše države, evropskim zemljama, Kini. Puno je i snimao, pa je tako za taj svoj rad dobio i Betettovu nagradu 1982. godine.


Tematski slični tekstovi:
19.12.'12: Hiljaditi broj ljubljanskog KIH-a (B. Milovanović)
30.01.'13: KIH i Jože Stabej (B. Nazansky)


Logičke zagonetke
http://cryptoman.blogger.ba
10/01/2013 23:36