Arhiva

Ovih dana sam započeo pripremne radove na seobi svoje (btw, meni vrlo dragocjene) arhive. Iz srednje u sjeveroistočnu Bosnu. Ugrubo, radi se o nekih hiljadu knjiga i otprilike isto toliko i raznih časopisa.

Često razmišljam o tome koliko je bolesno toliko se vezati za knjige, a naročito za novine, pa da ih čuvaš 15-20 i više godina. (A bilo bi i duže da nije bilo rata, u kojem je arhiva prepolovljena.)

Nemam odgovor na to pitanje, ali mislim da je to slično sa čuvanjem bilo kakvih uspomena. Naprosto, to je pokušaj da se prošlost sačuva od nestanka. Ma koliko to besmisleno i uzaludno bilo…

12 komentara

  1. Uzaludnost nije ni upitna ni problem, zivot ide, ono sto je danas top sutra vishe nije, tako mora i tako treba. Izuzetaka, naravno, ima, no svevremenske, klasicne i sl. stvari su izvan nashe price.
    Ne mislim da je bilo sta sto covjeku pricinjava uzitak besmisleno, naravno ako ne nanosi stetu drugima i ako se ne zanosi nerealnim planovima i iluzijama…, ako mu je sama aktivnost (inace ne bash racionalna po nekim opstim kriterijima) uzitak i nekakav prijatan aktivan odmor od svakodnevnih racionalnih (nadajmo se da je tako) stvari koje obavlja jer mora. Nije li, u ogromnoj vecini, uzitak samo ono sto se ne mora.
    Ja sam vishe od dvije decenije sakupljao i organizirao, i sta mi je trebalo i svasta nesto josh, potroshio gomilu novca i bezbroj sati… i onda sve izgubio. Evo zivi se i bez toga, nije kraj svijeta izgubiti i vishe od gomile knjiga i papira… no nekako mi se cini da je pravi gubitak odsustvo takvih aktivnosti, kontakata, atmosfere. Dakle, samo naprijed, ne odustaj, nadji neku mjeru, balans izmedju racionalnosti i hobisticke strasti. To sto ce to jednom zavrshiti na smecu nema nikakvog uticaja na sadasnjost, a samo se sadasnjost istinski “racuna”. Pade mi na pamet kako su ovdje za jednog politicara govorili da treba provjeriti ima li pupak ili je android… mnogo sta covjeka cini covjekom i mnogo sta od toga nije racionalno, pocesto su to najljepse i najvaznije stvari u zivotu.

  2. Mala dopuna gornjeg komentara – nepotreban pesimizam, gotovo grubost sa moje strane, ne zamjerite… dakle zelio bih u recenici oko zavrshavanja na smecu dodati “lako moguce”… ne treba potpuno iskljuciti ljepse scenarije, mozda negdje nekad bude kakva biblioteka, arhiv, web site … gdje ce mnogo toga biti sacuvano i dostupno, makar i za vrlo malobrojne potencijalne korisnike. U svakom slucaju ne treba odustajati i osiromashivati svoj zivot provodeci principe efikasnosti, racionalnosti i sl androidske kvazimudrosti.

  3. @hrid22:
    rado cujem/procitam slicna iskustva drugih. toga nikad dosta…
    nekad davno sam mislio da mnogi enigmati prave te, sto manje sto vece, kucne arhive. ali vremenom skontah da bas malo njih istraje u tome. i ako krenu, previse je prepreka da se to izgura do kraja – manjak kvadratnih metara, neuslovan prostor (cesto to zavrsi u podrumu – vlaga, misevi, poplava…), a nekog zakaci i rat… svasta nesto moze biti…
    naravno, prije svega nabrojanog ide strast da se uporno i do besvijesti bavis necim sto ni u tragovima ne mirise na profit…

    @Gost_2922:
    ako si enigmat, onda vjerujem da si jako mlad cim nemas ovih problema. a u tom slucaju nije ni za ocekivati da razumijes one koji imaju takve probleme…

  4. Posto se i ja bavim sakupljanjem enigmatskih ( i njima slicnih )
    publikacija, potpuno razumem tvoju dilemu . Ipak, smogni snage da sve to
    zadrzis . Iskoristi sve slobodne prostore u stanu da ih ispunis knjigama
    i casopisima. Tako sam i ja uradio, jer nije bilo moguce sve to okupiti
    na jednom mestu .Kolekcionarstvo je paklena stvar, kako bih ja rekao !
    Ukoliko imas neke duplikate za menjanje, javi mi !
    Uzgred, posedujes li neke inostrane enigmatske knjige o rebusima,
    anagramima i ukrstenicama ?
    Srdacan pozdrav !!!

  5. Početkom 1992. u Sarajevu sam imao većinu Kvizova, sve Orbise i još svšta nešto.Dobar dio je bio u podrumu. Kao što mnogi znaju već sredinom 1992. prešlo se na “alternativnu” energiju tj drva i tsl. Ubrzo su došle na red biblioteke, stara obuća i…Ali ja sam sve do kraja ratnih dogadjanja spasio sve enigmatske stvari.I tada, iz ne znam ni danas iz kojih razloga, to mi je sve skupa počelo smetati. Nešto je završilo u redakciji a ostalo bačeno. Naravno, većina primjeraka je rješeno tokom rata jer su komšije otkrile enigmo-kiosk….Spaha, da sam s tobom malo bih reducirao i zadržao ono što možeš, eventualno pokazati-pokloniti enigmatima.

  6. @Gost_2922:
    kako, bolan, nema zapreka? vrlo lako u stanu nestane kvadrata: dobijes dijete, ili durog dijete, ozeni ti se sin (a nema svog stana), doseli punica kod tebe :), ili sta vec sve moze biti na tu temu… vidis da ima? 😉

    @slovarim:
    hvala za napisano misljenje. od duplikata imam tek poneki enigmatski list viska koji sam greskom dvaput kupio. i to mi se desava… 🙂
    a stranih knjiga te vrste, nazalost, nemam.

    @Mesud:
    kad cujem da neko baci enigmatsku arhivu, kao da mi zdrav zub cupa. 🙂
    srecom, jos nisam u situaciji da bacam i dijelim (jos uvijek dobrovoljno primam takvu vrstu poklona), ali ne znam dokle…
    btw, jesu li jos u zivotu oni stari brojevi “Zagonetaca”?

Komentariši